Vjerojatno ne postoji ni jedan drugi pisac pučkih igrokaza u Republici Hrvatskoj čija djela, manje-više, kontinuirano žive na sceni punih sto godina. Javnosti sasvim nepoznat, u književnim krugovima nezastupljen i potpuno marginaliziran, živi u srcu Poljica gdje se svakim novim uprizorenjem časti i slavi.br>br> Kada je don Stipe 1919. zakotrljao klupko u Gatima, malom selu u središtu drevne Kneževine koju je tako volio, vjerojatno se nije ni usudio nadati da će se ono vrtjeti i u narednom stoljeću, tisućljeću,

Priča počinje u davnim vremenima kada u selu nije bilo ni struje ni vode, jedva da se imalo novaca za koju knjigu, papir i tintu. Nije postojala dvorana, prostor za obuku i probe. U to vrijeme Gaćani, mahom stočari i poljoprivrednici, bili su raštrkani po malim, relativno udaljenim zaseocima. Živjeli su u kamenim kućama građenim tehnikom suhozida gdje je kuća rasla iz susjedne kuće ili pojate. Usprkos tome, snalazeći se u hodu, vježbajući po većim kućama i prepisujući uloge kako se moglo i umjelo, prije punih sto godina u Gatima se rodio teatar i od tada službeno nije ni prestao.

Tijekom svih ovih godina, mnogobrojnih burnih ratova i političkih previranja izvođenje don Stipinih djela povremeno je bilo otežano ili nemoguće, ali nikada zaboravljeno. Kao što sam već navela, ako je vjerovati starim zapisima, prvo povijesno postavljanje predstave u Gatima, održano je 23. travnja 1919., na blagdan sv. Jure, zaštitnika Poljica. U Gatima u porodičnoj kući obitelji Mekinić, reč. Stipanić, igrala se drama Rasulo Poljica. Na toj praizvedbi ulogu kneza glumio je AUGUSTIN ČOVIĆ pok. Stipe, starca Marka ANTE BOROVAC pok. Ivana, a djevojku Anu su redovito igrale učiteljice.

Drama Prodana djevojka izvedena je prvi put 3. veljače 1924. godine u selu Čišlima, u porodičnoj kući obitelji Šaškor. Poznate uloge: STIPAN BOBETIĆ IVO ŠPRLJE, učitelj MARA BOBETIĆ KRISTINA ŠPRLJE IFET HANUMA KRISTINA ŠPRLJE KATA BOBETIĆ BLANKA CVETKOVIĆ Iako pojedini izvori tvrde da je praizvedba posljednje napisane drame Počelo Poljica, održana na blagdan sv. Jurja 1935 . godine u Gatima u obiteljskoj kući Mirka Pivčevića pok. Andrije, vjerujem da je to netočno.

U Povjesnim ulomcima 15 Stipe Kaštelana pronašla sam podatak gdje se izvedba Počela Poljica spominje 1933., čak se ne navodi da je to bila premijera. Prema tim podatcima možemo vjerovati da se predstava prvi put održala još ranije. Autorica djela u kojem se opisuje odlazak na predstavu je članica tadašnje Planinarske udruge ,,Mosor''. Oni su najprije sudjelovali na svečanom misnom slavlju na Gradcu na Sv. Juru kada se otkrivalo spomen-ploče u višestoljetnoj crkvici. U tekstu piše da su poslije išli na prijateljski ručak kod župnika domaćina, a potom su gledali od njega napisanu predstavu Počelo Poljica. ,,To je bila prva seljačka predstava kod koje sam osjetila kako je organski povezana gluma glumaca (samih seljaka), sa izražajima njihovih riječi.

Nisu se tu osjećale one beskrvne riječi pisaca koje su silom postavljene u usta seljaka, a koje sa mozgom seljaka nemaju ništa zajedničkog. Naprotiv. Iz njihovih ustiju onim živim izražavanjem sažetim u poslovicama, tako da ni za čas nismo se odalečili od događaja, koji su se pred nama prikazivali. Zgrada teatra je bila jedna nedovršena kuća sa nedovršenim tavanom isprepletenim drvenim gredama, a jedno staro voštano platno dijelilo nas od pozornica sa rampom, iza koje su gorile tri petrolejske svijeće. To je i bio pravi teatar bez ikakvih režijskih smicalica, tetar primitivan, ali u kome je djelovala riječ i smisao. I samo takav teatar postizava pravi cilj. Osjećale su se trzavice poljičkog težaka koji nije mogao da podnese da mu Latini pustoše zemlje po Mosoru. Spletkarenje vračare Klare, nepovjerenje u Malduka Kačića i gungula u kojoj on ubiva varićakom biskupa Arnira u Dubravi, pa otmica Zorke, nećakinje i posljednje nasljednice kralja Slavca čija palača – sada ruševina – i okolne zemlje još i danas su djedovina općine Poljica. U toj drami osjeća se kako život ključa i bitne oznake reljefno su istaknute.

Osobito u epilogu kao na dlanu je jasno prikazano glasanje štatuta, biranje kneza i stvaranje republike. Večer se spuštala. Vjetar se bio nešto stišao, bit će da su se duhovi starih poljičkih knezova bili udovoljili...'' 16 Glumci su bili ljudi iz sela, naše prabake, pradjedovi, dični preci.

Uloge: NIKOLA APRIĆ, župan poljički AUGUSTIN ČOVIĆ ZORKA APRIĆ, kći NEVENKA BOJKO, učiteljica IVOJE MARIČIĆ-CINDRIĆ PETAR BEOVIĆ, pok. Mate SMILJANA MARIČIĆ, kći LJUBICA KUVAČIĆ KRSTOJE KRSTINIĆ PAVAO MEKINIĆ pok. Petra NEVENKA KRSTINIĆ, kći MARE KUVAČIĆ BUTKO, plemić ANTE KUVAČIĆ BERETIN RADOJE VIČIĆEVIĆ MARIN PROSO ČOPEO MILIĆEVIĆ MATE KUVAČIĆ JURAKA SLAVIŠA PERIČIĆ LUKA JERIĆ pok. Ante DRAGIŠA STAZIĆ DRAGAN ČOVIĆ BUDIŠA SLADOVIĆ MIRKO PROSO BORISLAV KAČIĆ, rečeni Malduk STANKO ČOVIĆ pok. Joze MIROSLAV RELJIĆ, zaručnik Zorke MIRKO PIVČEVIĆ pok. Andrije PETAR DE SAGARELLA, nadbiskupov špan BOJANIĆ, učitelj KLARA, vračara ANA KAŠTELAN

Svaka od ovih predstava je u narednom periodu bila izvođena i po nekoliko puta, kasnije i pod drugim redateljskim palicama. Poznato je uprizorenje Prodane djevojke na blagadan Velike Gospe 1940. u selu Žrnovnici. Izvela ju je amaterska grupa iz Sitnog Donjeg, a jedan od redatelja je bio i autorov sinovac Jure Kaštelan. To je jedan od rijetkih slučajeva da je predstave postavljao netko izvan Gata. Bilo je još manjih pokušaja, ali nigdje nije zaživjela tradicija uprizoravanja. Poznato je da su se predstave izvodile i po ostalim poljičkim selima, ali se nije putovalo dalje. Najranije zabilježeno putovanje, službeno sudjelovanje grupe Gaćana na nekoj smotri zabilježeno je nekoliko godina kasnije. Naime, 1939. se sudjelovalo na Smotri u Zagrebu gdje se predstavljalo poljičku baštinu i kulturu, a odmah potom i 1940.

Nije se nastupalo s predstavama, ali bilježimo prve važne korake folklorne sekcije. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, rad na kulturnom polju ulazi u kraći period stagnacije. Ako se nešto i planiralo ili pokušavalo, nikada se neće saznati jer su sve kuće zajedno sa župnim uredom u Gatima 1942. popaljene te je sve uništeno. Budući da su Gaćani u narednom periodu bili isključivo zauzeti golim preživljavanjem i izgradnjom vlastitih domova, o predstavama i teatru se nije puno mislilo.

Dolaskom Ante Mimice Pobre za učitelja, ponovno se aktivira glumački ansambl te se 1948. na scenu postavlja Kugina kuća, povjestica Augusta Šenoe, a 1949. Jazavac pred sudom, satirična drama Petra Kočića. 1952. grupa mještana priprema Rasulo Poljica, međutim na snagu stupa zabrana od strane Općinskog komiteta SKH Omiš pa se ne izvodi na sceni. Prosvjetiteljski duh koji u Gatima intenzivno živi već preko 40 godina je potaknuo nove snage na organizirano djelovanje, stoga je grupa Gaćana, zaljubljenika u Poljica i poljičku prošlost odlučila 1954. 17 godine, još jednom postaviti na scenu drame Stipe Kaštelana. Kako bi uspjeli u naumu, odlučili su osnovati kulturno – prosvjetno društvo i nazvati ga Seljačka sloga, no zbog zakonskih odredbi nisu uspjeli te su nastavili raditi kao dramska grupa pod vodstvom Ljube Bobana, kasnije uvaženog akademika.

Tadašnji učitelj Ljubo Boban, nemajući teatarskog iskustva, obratio se za pomoć HNK iz Splita pa je posao preuzeo glumac Ante Glavina. Drama Prodana djevojka se pripremala u otežanim uvjetima. Na improviziranoj pozornici sastavljenoj od benzinskih bačava pokrivenih daskama, bez električnog osvjetljenja, jer su Gata elektrificirana 1956., neprekidno se uvježbavalo. Plodovi upornog rada rezultirali su glavnim nagradama na Smotri amatera Dalmacije u Sinju. Dok je Počelo Poljica je svoju novu premijeru imalo 1955., također pod ravnanjem Ante Glavine. Gostovalo se po Poljicima, pod omladinskom organizacijom.

U nastavku rada nebrojeno puta Gaćani su don Stipine drame izveli te po raznim natjecanjima diljem Lijepe Naše i bivše Jugoslavije pobrali nagrade. Pravni okvir je bio Dramska sekcija pri savezu omladine, a voditelj swekcije je bio Ivan Pivčević. Uskoro, 1962., kreće se u nove radne pobjede i započinje plodna suradnja s pokojnim splitskim glumcem Ivom Marjanovićem. Zanimljivo je spomenuti kako je gospodin Ante Glavina, glumac splitskog HNK, tadašnjim predstavnicima KUD-a, Ivanu Pivčeviću i Kruni Kuvačiću za redatelja predložio Andru Marjanovića koji ih je uputio na starijeg brata Ivu. Ivo Marjanović je preko tredeset godina uspješno režirao predstave, najčešće don Stipine drame. Pod njegovim vodstvom obnovljene su sve tri predstave iz Poljičke trilogije te se diljem ovih krajeva veličalo i prikazivalo slavnu prošlost Poljica. Odmah po dolasku, režirao je Rasulo Poljica koje je premijerno prikazano na 23. travnja 1962. u Gatima u Domu kulture. Sljedeće dvije godine, 1963. i 1964. obnavljalo se Rasulo Poljica i prikazivalo na blagdan sv. Jurja u Gatima. Počelo Poljica, sljedeća je predstava koju je režirao. ,,U predstavi sam izvršio neka manja kraćenja u tekstu radi dinamike radnje.'' 18 Usprkos redateljevim intervencijama, djelo i dalje nosi snažni autorov pečat.

Tekst koji ima manju dramaturšku snagu, umjetničku vrijednost je nadomjestio povijesnom jer u svom Epilogu sadržava majstorski napisano biranje velikog kneza. Važno je napomenuti da se Biranje kneza samostalno izvodilo na raznim festivalima, manifestacijama, akademijama, prigodnim proslavama i uvijek plijenilo pozornost prisutnih. I danas Biranje kneza obogaćeno plesanjem izvornog gluvog kola i tradicijskim pjevanjem egzistira kao samostalna priredba koju gatska Udruga ima na svom repertoaru.

Sljedećih nekoliko godina se naizmjenično prikazivalo Počelo Poljica i Rasulo Poljica, ali se vrlo često glumački ansambl mijenjao ili su glumcima zbog starenja dodjeljivane druge uloge, stoga je bilo potrebno održavati česte i kontinuirane probe. Godine 1968. donošenjem statuta registriramo se kao Kulturno-umjetničko društvo ,,Mosor'', za predsjednika je izabran Ivan Pivčević, a tajnik je bio Luka Kovo. KUD ,,Mosor'' djeluje i dan-danas pod nazivom Kulturno-umjetnička udruga ,,Mosor'' jer se tijekom devedesetih trebalo uskladiti s novim propisima Republike Hrvatske. Početkom sedamdesetih, nakon dugog i upornog traženja zagubljenog rukopisa Prodane djevojke, tekst se pronašao te se spremno i predano krenulo u postavljanje treće drame iz don Stipine trilogije. Biranje kneza je uz poljičku himnu praćenu glazbom iz Žrnovnice nastupilo Podgracem u Gatima povodom proslave sv. Jurja, 26. travnja 1970., a premijera Prodane djevojke je održana isti dan u poslijepodnevnim satima. Prema riječima živućih sudionika te premijere, na rečeni dan, glumac koji je trebao igrati kančelira, jednu od glavnih uloga doživio je prometnu nesreću te ga je zamijenio redateljev prijatelj Rade Perković i tako omogućio da se isto poslijepodne u Domu kulture odigraju dvije potpuno rasprodane izvedbe.

Tijekom godine s Prodanom djevojkom se nastupilo i u Splitu, Podstrani, Tugarama te ponovno Gatima. Naredne godine, tražena Prodana djevojka se igrala u još jednom u Gatima pa u Sinju i Klisu. Iste godine je uspostavljen prvi kontakt s Ilijom Zovkom, tadašnjim učiteljem u Imotskoj krajini te se radilo na mogućoj suradnji, a poznato je da je glumac Ilija Zovko nastupao na prvoj večeri prvog Gatskog kulturnog ljeta i na mnogim drugim te bio istinska potpora radu KUU. 1972. godine nastupa se na smotri Zvuci sa kamena u Posušju, Biranje kneza i kolo te se dobiva plaketa i priznanje. Važno je napomenuti kako je Epilog Počela Poljica, a koji tematizira biranje velikog poljičkog kneza, vrlo rano počeo i svoj zasebni život kroz naziv scenskog djela Biranje kneza te je često išlo samostalno ili inkorporirano u folklorni scenski nastup u kombinaciji s izvornim gluvim kolom.

Do dana današnjeg, ova kombinacija je vjerojatno najizvođeniji scenski nastup KUU ,,Mosor'' te ga i danas imamo na repertoaru. 1973. na smotru u Posušje se krenulo s Prodanom djevojkom, međutim, do izvedbe nije došlo jer je bila zabranjena. 1974. Prodanu djevojku se igra u Gatima povodom proslave sv. Jurja, poljičkog zaštitnika. Budući da su poljički popi glagoljaši ostavili dubok trag, ne samo u srcima ljudi, već i u njihovim djelovanjima i iskustvima, neizbježno je naglasiti da su Gata, u tom smislu, bila višestruko blagosovljena. Uz don Stipu Kaštelana koji je ovdje posebno istaknut jer rad i slava današnje KUU ,,Mosor'' počivaju na prvim koracima koje je on s Gaćanima napravio i na dramama koje je ustavri i napisao, moram istaknuti još jednog kulturnog znalca i velikog čuvara baštine, don Franu Mihanovića, također dugogodišnjeg gatskog župnika rodom iz Sitnog Donjeg. Ako su nakon don Stipe ostale predstave, tradicija kazališnog amaterizma i prosvjetiteljski duh koji je on njegovao, nakon don Frane su ostale obnovljene crkve, otkriveni i na vidjelo iskopani starokršćanski otisci, poljički muzej, mnogobrojni spomenici poljičkim veličinama te deseci, stotine knjiga, članaka o povijesti Poljica i Gata, a što je najvažnije živi duh Poljičanina. Kako je don Frane sve rado popratio pisanom rječju, nije ga mimoišlo ni komentiranje izvedbe Prodane djevojke koje donosim djelomično. ,,Općenito govoreći o predstavi može se reći da je od početka do kraja odigrana vrlo dobro. Iako su nosioci svih uloga amateri, izvođenje drame bi u nekim prizorima moglo podnijeti i kriterij profesionalne glume. Tek tu i tamo se mogla osjetiti anemičnost u izrazu, a tvrdoća u držanju ili kretnjama. Bilo je ponešto i deklamacije, osobito u monolozima, što nije toliko zamjeriti kad se zna da je tekst pisan u stihovima.

Glumački sastav je djelovao prilično uigrano. Neki su od njih i sa dužim glumačkim iskustvom, što je svakako cijelu predstavu učinilo još sigurnijom. Ni narativnost teksta na nekim mjestima nije smetala, da svi prizori budu puni živosti i potrebnog ritma i da tako u potpunosti okupiraju pažnju gledalaca. Uvjerljivošću svoje igre oni su taj daleki i tragični isječak poljičke prošlosti toliko približili gledaocu, da se dobivao dojam, kao da su suze i krv nesretne Kate još i danas svježe. Činilo se da su glumci nekom čudesnom moću svu bol onog povijesnog trenutka skupili u sebe, i sada, tu, na pozornici, žele, da je s gledaocima podijele. I u tome su uspijeli. Orošene suze gledaoca i muškaraca to su potvrdile. Publika je neumnjivo bila zahvaćena sugestivnošću izraza u nekim tragičnim prizorima i predstavu u cjelini izvrsno primila.

Iz tako dobre cjeline ipak ćemo izdvojiti neka glumačka ostvarenja glavnih nosilaca uloga. Katu Bobetić, prodanu djevojku, tumačila je Jadranka Bartić. Iako se prvi put pojavljuje na daskama, ulogu je dobro odigrala. Na pozornici se kreće ležerno i sigurno, i samom pojavom djeluje vrlo ugodno. Posjeduje i izvrsnu dikciju. I prema svemušto smo kod nje vidjeli, neosporan je glumački talent. Dakako, da bi se neki detalji u njezinoj glumi još bolje mogli razraditi. Ivan Čović je lik Stipana Bobetića ostvario sigurno i dramatski snažno. Posjeduje veliku mogućnost izražavanja, a u prijelazu iz jednog emotivnog stanja u drugo pokazuje zadivljujuću sigurnost. U riječima, kretnjama, u izrazu lica, očiju prisutno je čitavo njegovo biće. Nikola Kuvačić je vrlo plastično i živahno izradio lik poljičkog kančelira don Luke Ivaniševića. Uz svoje glasovne kvalitete, pokazao je lakoću i sigurnost u držanju i kretanju. Bio je vrlo izražajan u monolozima. Branko Kuvačić se doimlje upravo nezamijenjiv u ulozi poljičkog kneza, ovog puta Mikulić Stipana. Sigurnošću svoje igre kao da je predodređen za tu ulogu.

Poljičkog vojvodu proživljeno je odigrao Vlade Čović, a simpatični lik Radoša Sučića tumačio je vrlo efektno i sugestivno Jure Kuvačić. Intrigantski i doušnički lik Janka Devića povjeren je Anti Borovcu. Zahvaljujući svojim izvrsnim glumačkim sposobnostima, i ovog puta, kao i uvijek, glumačke zadatke rješava poput profesionalca s velikom sigurnošću. Koliko je prirodan, toliko je i uvjerljiv. Svoju ulogu doživljava čitavim svojim bićem i zato osvaja gledaoce. Resum Rečep-bega, zadvarskog dizdara, predstavio nam je Tješimir Jerić. U nastupu siguran, u izrazu snažan. Možda samo za nijansu slabiji u petom činu drame. ... Drama je spremljena pod redateljskim vodstvom Ive Marjanovića, člana Drame splitskog Narodnog kazališta. Izvanrednom strpljivošću i upornošću te profinjenim pedagoškim taktom i s glumcima i s organizatorima pružio je očigledan dokaz za mogućnost uspješnog njegovanja tetra u pučkim uvjetima. Premijernoj predstavi, prisustvovao je i direktor Drame splitskog Narodnog kazališta dr. Marko Fotez koji je predstavu ocijeniovrlo dobro. To svakako predstavlja mjerodavno priznanje svima koji su na bilo koji način u njoj sudjelovali.'' Prodana djevojka se igrala i u Krivodolu kod Amaterskog kazališta ,,Zagora'' na čelu kojeg je bio Ilija Zovko te Imotskom na SKAH 1974. i 1975.

Sljedećih desetak godina naizmjenično se obnavljalo i prikazivalo Rasulo Poljica i Prodana djevojka te s njima nastupalo po raznim festivalima i smotrama, da istaknemo nastup u Starigradu na Hvaru u sklopu Smotre dramskih amatera Dalmacije, Prodanu djevojku na Sućuračkim prikazanjima u Kaštel Sućurcu 1981. i iste godine u Makarskoj na Podbiokovskim večerima. Zabilježeno je da je KUD ,,Mosor'' nastupio u sklopu kulturnog programa u velikoj dvorani na Gripama dan uoči, a povodom otvaranja Mediteranskih igara 1979. u Splitu te da je nastupala drama i folklor. Gledatelji su bili gosti iz zemalja učesnica i vodstvo igara.

Početkom osamdesetih s pomlađenim glumačkim ansamblom, Rasulo Poljica se obnavlja. Iako redatelj vrši neke potrebne intervencije, čak i završetak prerađuje, sve je napravljeno u duhu i na osnovi don Stipinih tekstova. I Prodana djevojka i Rasulo Poljica obnovljene su s karakterom premijere. U predstavama su se koristile narodne nošnje koje su se jedno vrijeme posuđivale po kućama, a početkom osamdesetih KUD ih naručuje te u narednom perodu ima većinu kostimografije u svom vlasništvu. Odjeća francuskih časnika i Turaka je također napravljena. ,,Prikazane predstave KUD-a Mosor iz Gata na svim smotrama dobile su laskava priznanja od stručnih žirija kao i najpoznatijih kazališnih kritičara te su proglašavane kao najbolje amaterske predstave pučkog žanra.'' 19 Republička smotra dramskih amatera u Vinkovcima se održala 1981., a nastupalo se sa Prodanom djevojkom.

Važno je istaknuti da je već tada, uz Ivu Marjanovića, Anatolij Kudrjavcev postao nezaobilazna pratnja glumaca amatera iz Gata. 1980. Smotra Jadranskog folklora se održava u Trogiru te uz folklornu sekciju nastupa samostalno Biranje kneza. 1981. se nastupa u Žrnovu na Korčuli, a iste godine Prodana djevojka se igra na Hvaru povodom Smotre kazališnih amatera Dalmacije u Starom Gradu te u Kaštelima na Sućuračkim prikazanjima. Na 23. susretu kazališnih amatera Hrvatske u Sisku, 1983. se nastupa sa predstavom Rasulo Poljica. Ivo Marjanović sastavlja kolaž drame iz poljičke prošlosti u tri dijela: Od počela do rasula čija praizvedba je bila u Gatima na Sv. Jurja, 23. travnja 1984. godine. Igran je često i postigao je uspjeh kod publike i kritike. To je tekst koji je nastao spajanjem don Stipinih djela Počelo Poljica i Rasulo Poljica. Tekst je, objektivno govoreći, simbioza izvornih misli i scena modificiranih za potrebe dramskog teksta koji u tri čina obuhvaća osnutak i pad Kneževine sa središnjim činom koji prezentira legendu o Mili Gojsalić.

Treći čin, Rasulo, najbliži je početnom Kaštelanovu tekstu s najmanje redateljevih intervencija. Drugi čin je mješavina don Stipinih misli, dijelova tekstova i poznate legende. Ovaj dio je proizvod šjor Ive koji se u izrazu i formi naslanja na autoritet don Stipe. Kao uvod je napisao stihove koje guslar iz gledališta pjeva, a komentator povezuje radnju koja se događa na sceni. Prvi čin je kraća verzija Epiloga Počela Poljica. već iste godine, 11. kolovoza izvedena je drugi put na domaćoj manifestaciji, danima Poljica, Di ko nika – tu i ponika. Posebno priznanje i čast je Udruzi pripao kada je sudjelovala na Splitskom ljetu. Prvi put je u sklopu Splitskog ljeta nastupala 1983. predstavom Rasulo Poljica, te godine su gledatelji ugošćeni u Gatima. Dalibor Foretić o tome piše u Slobodnoj Dalmaciji: „Zaista divan doživljaj priredili su posjetiocima Splitskog ljeta članovi KUD- a „Mosor“ iz Gata… Umjesto da svoju predstavu „Rasulo Poljica“ izvedu u Splitu, oni su publiku pozvali sebi u goste. I dočekali su ih pred svojim Domom kulture, odjeveni u kostime iz predstave, zapravo drevne narodne nošnje. Veliki knez Branko Kuvačić pozdravio je goste iz Splita i Omiša, otpjevana je lijepa poljička pjesma iz njihove prethodne predstave Prodana djevojka, pala je vinska zdravica, bukara s vinom zaredala je od usta do usta…Stol su zapremila dva velika soparnika, kruh ispod peke, rakija, košare sa svježe ubranim breskvama…“

Drugo sudjelovanje se odigralo sljedeće godine, 1984. Gaćani su u sklopu Splitskog ljeta nastupili sa samostalnim Biranjem kneza. Nakon kraće stagnacije na rad se ponovno prionulo 1991. kada je s potpuno novom podjelom uloga i neiskusnim mladim snagama na scenu postavljena predstava Od počela do rasula čija je premijera bila na feštu Sv. Jurja, 28. travnja iste godine te se gostuje na Susretima kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu. Uskoro se nastupa u Zadvarju, Opuzenu, a 1992. nastavlja se turneja od ishodišta Gata, preko Omiša, Postira na Braču, Biograda n/m, Sinja, Tugara, Trilja i Visa, narednu godinu se ide u Varaždin, no o tom više uskoro, a posljednje uprizorenje ove predstave u šjor Ivinom ruhu se održava 1995 Obnovljena je i Prodana djevojka koja zajedno s Od počela do rasula bilježi takve uspjehe da su obje predložene za sudjelovanje na 33. festivalu Hrvatskih dramskih amatera u Varaždinu 1993. Zanimljivost povezana s ovom smotrom, svakako je i činjenica da je Marjanović nekoliko dana ranije slomio kuk pa nije mogao pratiti ansambl te je poslao svog dobrog prijatelja Anatolija Kudrjavceva kao svoju zamjenu. Gostovanje u Varaždinu je zaista bilo plodonosno, ali je predstavljalo i veliki test za glumački ansambl koji je, osim što je bio bez službene pratnje svog redatelja, neočekivano morao igrati Prodanu djevojku bez uloge Melke koju je igrala Marija Beović. Naime, Marija Beović se morala vratiti kući jer joj je nenadano umro otac. Ostatak ansambla je bez mogućnosti uvježbavanja, predstavu odigrao tako dobro da nitko nije primjetio da nešto nedostaje. Rezultati smotre svakako idu u korist ove tvrdnje. U Varaždinu ostvaruju izvanredne rezultate: 1. mjesto – najbolja predstava Od počela do rasula, 1. mjesto – najbolja režija gospodin Ivo Marjanović, 1. – najbolja muška uloga gospodin Vladimir Čović kao Janko Dević, Grče u Prodanoj djevojci.

Kao nagradu za trud i uspješan rad i kao jedno od najboljih amaterskih društava Prosvjetni sabor Hrvatske ih upućuje kao predstavnike SR Hrvatske na Smotru dramskih amatera Jugoslavije u Valjevo, u Prizren gdje igraju predstavu Prodana djevojka. S predstavama se sudjeluje na raznim smotrama dramskih amatera Dalmacije i Hrvatske, više puta u Sinju, Imotskom, na Hvaru, Korčuli, u Sisku, Vinkovcima. U sklopu Splitskog ljeta, 1993., izvodi se Prodana djevojka. Te se u kronici zabilježava treće uspješno sudjelovanje na tako poznatom festivalu. U daljnjem radu s predstavama se često putovalo, Prodanu djevojku se igralo petnaestak puta. Počelo se 25. travnja 1993. u Gatima, dvadeset dana kasnije u Omišu, već spomenuti Varaždin, pa Split, Postire, dvaput Gata u samo petnaest dana, Dugi Rat, Trilj. 12. ožujka 1994. u Austriji, Parndorf, a sljedeći dan u Velikom Borištofu kod gradišćanskih Hrvata. Potom u Zagrebu, Podstrani, a 1996. u Solinu. Jedna od zabilježenih podjela uloga Prodane djevojke jest:

STIPAN BOBETIĆ, poljički vlastelin IVICA BOROVAC MARE BOBETIĆ, njegova žena MARIJA ČOVIĆ TADIJA BOBETIĆ, njihov sin IVAN KOVO KATE BOBETIĆ, njihova pokćerka HELANDA ČOVIĆ / MARIJA BEOVIĆ MATKO, sluga i kmetić Bobetića JOZO KUVAČIĆ MANDE, njegova žena LUCE MEKINIĆ JANKO DEVIĆ, doušnik Bobetić VLADO ČOVIĆ STJEPAN MIKULIĆ, veliki poljički knez ANTE ČOVIĆ IVAN SIČIĆ, vojvoda poljički BOŽIDAR BOROVAC PAVAO BEOVIĆ, sudac ANTE BAGAT JURE KULIŠIĆ, sudac MIRKO BEOVIĆ Don LUKA IVANIŠEVIĆ, kančilir poljički TJEŠIMIR JERIĆ RADOŠ SUČIĆ, mladi plemić poljički FILIP OČASIĆ MATIŠA, sluga velikog kneza STJEPAN MEKINIĆ MARIJA KATUŠIĆ, dječak MARIJA MEKINIĆ ANTICA KATUŠIĆ, njegova sestra ANA BEOVIĆ PICOKARA, njihova tetka NEDA PIVČEVIĆ MATKOVIĆ, seljak iz Kučina ZDRAVKO PROSO RESUM REČEP BEG, dizdar zadvarski MARIJO KUVAČIĆ IFET, njegova majka ANICA BOROVAC MELKA, njegova sestra BLANKA PRANIČEVIĆ DURAK, čauš turski MARIJO KORDUN ALIJA, sluga dizdara LUIS ŽULJEVIĆ HUSO, sluga dizdara DRAGOMIR ČOVIĆ PUČANSTVO: LUCIJA VUKOVIĆ LJILJANA ŽULJEVIĆ DENISA ČOVIĆ BRANIMIR ČOVIĆ HRVOJE ČOVIĆ TOMISLAV KUVAČIĆ RENATA KUVAČIĆ ANTONELA ČOVIĆ SVJETLO: IVAN PIVČEVIĆ MASKA: ZDENKA MEKINIĆ TEHNIKA: DAVOR KUVAČIĆ IVAN PERDIJIĆ JURE VUKOVIĆ MIRA GENERALIĆ

Zanimljiv je doživljaj predstave koja se 1994. godine igrala u Hotelu Lav, a na koju imamo i kratki osvrt koji je stigao predsjedniku Ivanu Pivčeviću u obliku telegrama. Često je i Biranje kneza bilo samostalno izvođeno pa se spominjemo 1994. Metkovića, dvaput Gata, te 1996. u Dugog Rata. U tri desetljeća suradnje šjor Ive i Gaćana predstave su se nebrojeno puta igrale, a kroz njegovu je glumačku školu prošlo preko pedeset glumaca-amatera, četvrtina stanovništva Gata. Nastupalo se u Aleksincu, Biogradu, Kaštel Sućurcu, Makarskoj, Opuzenu, Omišu, Posušju, Podstrani, Vinkovcima, Visu, Trogiru, Trilju, Zagrebu i u mnogim drugim mjestima. Sudjelovalo se na mnogim smotrama dramskih amatera Dalmacije i Hrvatske te Jugoslavije. Sinj 1956. i 1969., Imotski 1970., Stari Grad na Hvaru 1981., Žrnovo na Korčuli 1981., Posedarje 1980, Sisak 1981, Vinkovci 1983., Varaždin 1993. Prosvjetni sabor Hrvatske nas upućuje kao predstavnike SR Hrvatske na smotru društava i dramskih amatera Jugoslavije dvaput. U Valjevo 1981. i u Prizren 1983. godine. Rasulo Poljica se ponovno pripremilo za izvedbu na daskama koje život znače te se iste godine, 1996. u Gatima igralo dvaput, premijera i za selektora koji ih je poslao na smotru u Murter.

Članovi društva se još živo sjećaju iskustva s Murtera te molbi tadašnjeg člana žirija, Jakše Fiamenga, da mu pjevaju Lipe kule i ostale poljičke pjesme. Predstavu Prodana djevojka se iste godine igra u Podstrani, Primorskim Poljicima. Drugom polovicom devedesetih godina zbog teške bolesti, a kasnije i smrti šjor Ive, dramska sekcija pokušava pronaći vodstvo u svojim redovima, među iskusnim amaterskim glumcima. Kako i u vakuumu ima života, tako ni rad KUU nije u potpunosti zamro. Osim što se nastupalo s folklornom sekcijom, uskoro se krenulo u potragu za novim redateljem. Početkom novog tisućljeća, sad pokojni Anatolij Kudrjavcev Tolja, veliki prijatelj gatske Udruge, usmjerio je putokaz prema gospodinu Trpimiru Jurkiću, glumcu HNK Split pa su članovi Izvršnog odbora na čelu s predsjednikom Božidarom Borovcem krenuli prema dalmatinskoj metropoli.

Tijekom duge tradicije čuvanja baštine i tradicijskih vrijednosti, Gaćani su mnogo puta sudjelovali na eko-etno sajmovima, za poljičkim stolom, na izložbama i promocijama, ali i na raznim snimanjima za potrebe Hrvatske radiotelevizije i ostalih. Ljeto 2008. će se pamtiti po statiranju za potrebe snimanja hrvatskog filma ,,Kenjac''. Preko stotinu članova KUU ,,Mosor'' je statiralo za potrebe pojedinih kadrova, a neki članovi Udruge su čak snimali i pojedinačne uloge te u povijest upisali i filmska glumačka dostignuća. Uskoro se turneju nastavilo na Danima Kate Bobetić, Kostanju, Noći kazališta, a potom su se zaredali mnogobrojni nastupi od kojih su mnogi i snimani za potrebe HRT-a, Radio Splita ili drugih medija i promo videa. Posebno ističem spot Hrvatske turističke zajednice Croatia full of life. U studenom se zahvaljujući suradnji s Turističkom zajednicom Grada Omiša i Festivalom dalmatinskih klapa, otputovalo u Zagreb gdje je Biranje kneza zajedno s pripadajućim izvornim kolom u dva dana izvedeno na Trgu bana Josipa Jelačića i u Koncertnoj dvorani ,,Vatroslav Lisinski'' u sklopu tradicionalnog koncerta Pismo moja, hrli tamo. Zaključno za prvu godinu, nastupilo se i u sklopu Adventa u Omišu.

Biranje kneza je 2016. godinu počelo intenzivno, nastupom u Gatima na Noći muzeja, potom u Splitu na Rivi, na ponovno u Gatima na Zborovanju Poljičana, u Metkoviću, na smotri, u Imotskom na Županijskoj smotri odraslih, u Mirlović Zagori, Općini Ružić, humanitarni koncert na Gripama. Godinu se zaključilo nastupom u Njemačkoj, u Offenbachu te Gatima na tradicionalnom koncertu na Ivandan. Moram istaknuti da su se zbog potreba današnjeg vremena oblikovala dva načina izvođenja Biranja kneza koje smo mi spontano krenuli nazivati dugo i kratko. Naime, zbog čestog angažmana u turističke svrhe gdje se glumilo pred strancima, ili za potrebe nastupa na nekim smotrama, stvorili smo i kratko Biranje kneza. Prema potrebama i mogućnostima događalo se da bi i stari glumci uskakali igrati uloge, posebno već spomenuti Božidar Borovac, ali i Zdravko Proso te članovi folklorne sekcije Ivan Mihaljević, Toni Šipalo, Roko Radevenjić, Kruno Muslić, Mate Jerončić, Kristijan Laušić, Nikola Dinčić te mnogi drugi. Nastupalo se i u knjižnici Marko Marulić, na Gracu za Sv. Juru, u kampu Galeb u sklopu dogovorenog kulturnog programa za turiste, za potrebe CoolTour turističke agencije za strane i domaće goste.

Mnogo puta, ali uvijek sa željom i ciljem da se svijetu ponosno prezentira poljička baština i vjekovna tradicija. Još jedan biser na gatskoj kolajni je svakako i promocija Povijesnog muzeja Poljica kojeg je utemeljio don Frane Mihanović 1974., na Noći muzeja. Nakon kvalitetne suradnje s Družbom sv. Jure, KUU ,,Mosor'' je preuzela ulogu organizatora te manifestacije te barem na jedan dan besplatno otvorila vrata svim zainteresiranima i na najbolji mogući način prezentirala postav muzeja i tradiciju Poljica sukladno temi godine. Tako smo pričali i o utemeljitelju te zaslužnim Poljičanima, u sport uklopili poljičke igre, obrađujući nove tehnologije napravili promociju starih filmova o Poljicima i štošta drugo. Krenulo se u siječnju 2015. godine i ne namjerava se prestati.

Među jednokratne zanimljivosti koje su svakako važne za napredak kulturno- umjetničkih udruga ili društava je sudjelovanje na međunarodnim stručnim skupovima i manifestacijama gdje odmjeravaju snage jednaki, u ovom slučaju zbir europskih amatera pod kapom Amateo organizacije, Europske mreže za aktivnu participaciju u kulturnim aktivnostima, i Hrvatskog sabora kulture u Vrsaru 2016. godine. Predsjednica Udruge, Nikolina Radmilo Pivčević, je po službenoj dužnosti i izraženoj želji sudjelovala na Festivalu amaterskog kulturnog stvaralaštva gdje je održala prezentaciju o radu amatera na ovim prostorima te postigla da postanemo vidljivi u europskim kulturološkim krugovima što je rezultiralo objavom spomenute prezentacije u uglednom slovačkom časopisu za kulturu. Hrvatski je sabor kulture 2018. proslavio 70. obljetnicu rada te uz materijalnu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske organizirao stručno-znanstveni skup na temu Folklorni amaterizam u RH – prošlost, sadašnjost i budućnost. Skup je održan 24. studenog 2018. u Velikoj dvorani Hrvatskog sabora kulture i okupio je pedesetak sudionika iz različitih dijelova Hrvatske, uključujući i poljički centar, Gata. Predstavnica KUU ,,Mosor'' Gata bila je Nikolina Radmilo Pivčević koja je održala prezentaciju na temu Profesionalizacija folklornih amatera ističući nevjerojatan angažman i trud članova volontera koji svojim radom, zalaganjem oblikuju poželjne turističke destinacije, apostrofirajući mogućnost novog stalnog sezonskog posla za članove Udruge, kako plesače folklora tako i glumce, posebno sudionike Biranja kneza.