Unutar kulturno-umjetničkog rada grupe Gaćana, kasnije KUD-ovaca ili danas članova KUU nemoguće je povući jednoznačnu liniju razgraničenja i reći ovo je dramska ili ovo je folklorna sekcija. To međuprožimanje je logično i svojstveno svim malim mjestima gdje svatko svakog zna i najčešće isti ljudi sudjeluju u svim aktivnostima, pogotovo volonterskim. U našem slučaju išlo se i korak dalje jer nipošto ne smijemo zaboraviti da su pučki igrokazi don Stipe Kaštelana, sami prepuni folklornih elemenata te tvore idealnu podlogu za naslanjanje svim izvornim tradicijama pa tako i specifičnom gluvom kolu koje njegujemo u Gatima. No, naslova mora biti, stoga sam posegnula za sintagmom koja će pažnju malo više usmjeriti na rad oko očuvanja našeg izvornog kola koje se igralo, ne plesalo.

Poznati poljički etnolog i povjesničar Frane Ivanišević u svojoj monografiji Narodni život i običaji Poljica plesanje kola svrstava u igranje. Nemisleći pri tom, naravno, na vrijeme provedeno radeći nešto neozbiljno ili glumeći, već time naglašava cjelokupnu simboliku spomenute djelatnosti. Možemo se igrati, ali možemo i igrati. Anić semantiku riječi igrati objašnjava kroz nekoliko segmenata, a za nas je najzanimljivije objašnjenje ''etnol., plesati kolo'' 1 Igrati podrazumijeva ukupnost pokreta koje netko izvodi. On sa sobom igra, dakle pokreće se u ritmu koji nije ni odveć graciozan ni elegantan, već dinamičan i brz. Kako ništa u životu nije bez razloga, tako nije ni ovo igranje kola slučajno zaživjelo u srednjedalmatinskom predjelu, na samim ustima Dalmatinske zagore i u srcu Poljica. Ono je rezultat specifične arhitekture prostora, mentaliteta ljudi, imovinsko-socijalnih prilika i mnogočega. Postoji skupina raznolikih, a opet, sličnih gluvih, šupljih, nijemih ili mutavih kola Srednje Dalmacije koji su postali dio zašićene hrvatske nematerijane baštine pod jednim nazivnikom – nijemo kolo, a 2011. su pod istim imenom uvršteni na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva. ''Jedna jedina je igra u Poljicima, kolo. Igra se na derneku, u brguljan, i na piru. Nejaka dica ne pristupaju u kolo, nego momčići od 16-17 godina, a tako i curice od te dobe, pa anda veći momci i divojke. Ljudi oženjeni i udate ženske ne igraju osin' dikoja mlada nevista, a to kad je dernek. U kolu na piru igraju svi svati oženjeni i neoženjeni, a tako i žene udane, ako već nisu stare; nije jin zamire u toj veseloj zgodi. U kolu na derneku svak bi se naruga' kad bi vidija staru ženu da igra.'' 2 To je narodni ples koji se igra u određene dane kada se slavi i veseli. Riječ je o vjenčanjima, pučkim proslavama župnih svetaca ili blagdanima onih svetaca čija crkva, kapela postoji u selu ili zaseoku.

U Gatima se još igralo nakon svete mise, posebno božićne polnoćke. Igranjem kola na guvnu ispred crkve u sitne noćne sate na vrlo niskoj temperaturi, Gaćani su veličali porođenje Gospodinovo. Skakalo se dugo, jako i žestoko. Gatsko gluvo kolo se igra prema unaprijed definiranim zakonitostima koje su se na ovim područjima jako dugo održale. Riječ je o kružnom plesu koji se izvodi bez glazbe, vrlo je brz i dinamičan. Vokalna izvedba mu može prethoditi, može trajati za vrijeme igranja i nastaviti se kad ono stane, ali instrumentalna ne. Iako se ponekad pjeva dok se igra, sam ritam pjesme nije u nužnoj sprezi s ritmom kola. Egzistiraju zasebno kao dva samostalna entiteta. Igra se u parovima, muško-ženska, žensko-ženska kombinacija s tim da u pojedinim trenucima, svi igraju zajedno, u velikom krugu. Specifičnost ovog kola je u posebnom ritmu i koracima. Počinje se polako, parovi se spajaju i polako dižu noge, kako ih kolo zove. Muškarac vodi kolo i počinje ubrzavati, nakon nekoliko krugova, skokovi mogu dosegnuti takvu jačinu i brzinu da se u paru skače i po dva metra. Cilj i jest bio što bolje i dalje skočiti.

''Kolo se igra naokrugo, držeć se muško i žensko za desnu ruku jedno drugo, 'pa mogu bit i dvi ženske i dva muškića zajedno. Tavi parovi igraju jedan za drugin skačuć ili poskakujuć, podižuć ruke doli i gori. U kolu se piva: dvoje a dvoje, osobito ženske; one vojkaju.'' Ivančan, istaknuti hrvatski etnolog, etnokoreolog i etnokoreograf, nijemo kolo opisuje i naglašava postojeće tri varijante. Držanje plesača je uvijek isto, kolo se obavezno pleše u smjeru kazaljke na sat, dakle u pravilnom krugu i skače se. Ponavljenjem osam taktova, dobivaju se prva varijanta i druga varijanta, a treća se sastoji od sedam taktova. Uz općepoznati i u struci prihvaćen naziv nijemo kolo, to se kolo u različitim zajednicama naziva različitim imenima. Najčešće su to mutavo kolo, gluvo kolo, šuplje kolo, po naški, po starinski, staračko, odnosno prema mjestu odakle jest, npr.: poljičko / gatsko kolo (iz sela Gata s područja Poljica), vrličko kolo (iz Vrlike i bliže okolice), sinjsko (iz Sinja i okolice). Dalmatinsko nijemo kolo davno je ušlo u značajne europske putopise. Poznati venecijanski putopisac iz 18. st., Alberto Fortis u svom djelu Viaggio in Dalmazia, opisuje kolo Morlaka koje je upoznao i kod kojih je odsjeo. Posebno naglašava da je riječ o Morlacima koji ''se sada nalaze po pitomim dolinama Kotara; duž rijeke Krke, Cetine i Neretve, te planinama sredozemne Dalmacije'' 5 , otkrivajući nam na kojem području se opisano kolo igra. Fortis napominje kako morlački običaji, igre i plesovi potječu iz najdavnijih vremena te da je u svim obredima prisutno nadjačavanje između sudionika. Iskušava se snaga i vještina, stoga je važno tko više skače, tko brže trči ili tko može duže izdržati u tom, prema Fortisu, divljem plesu koji se sastoji od žestokog poigravanja.

Najranije zabilježeno putovanje, službeno sudjelovanje grupe Gaćana na nekoj smotri zabilježeno je 1939. kada se sudjelovalo na Smotri u Zagrebu gdje se predstavljalo poljičku baštinu i kulturu, a odmah potom i 1940., bilježimo prve važne korake folklorne sekcije. Paralelno s radom dramske sekcije koja je imala nešto zadaniju formu samim time što je dugi niz godina imala jednog voditelja/redatelja, njegovanje folkorne tradicije nije bilo ništa manje značajno, a urodilo je mnogim nagradama i lijepim putovanjima. Desetljećima nije ni postojala potreba za voditeljem folklorne sekcije jer su Gaćani živjeli svoje kolo, igrali ga upravo onako kako su i njihovi preci to radili stoljećima ranije, mladi su se učili promatrajući svijet oko sebe. Bilo je jednostavno nadograditi sliku biranja velikog poljičkog kneza proslavom i feštom koja je podrazumijevala igranje kola i tu su sudjelovali mnogi mladi jer su kolo igrati znali. Poznato je sudjelovanje mladih gatskih folkloraša u Splitu, 8. rujna 1945., a prema riječima Janka Bagata, putovali su trabakulom iz Omiša, bilo je jugo pa ih je dobro izvaljalo. Momci su, naravno, poput pravih džentlmena, čuvali djevojke od opasnosti. Negdje prvom polovicom 60-ih, tadašnja je učiteljica, Matijica Tudor, sa školskom djecom kroz aktivnosti njegovala i folklornu tradiciju. Kako je i KUD dobio zadanu pravnu formu, tako se postepeno formirala i uobičajna skupina mladića i djevojaka koji su najčešće zajedno igrali. Jedan od značajnijih nastupa je svakako državna smotra u Posušju, 1978. gdje su Gaćani osvojili 2. mjesto. Igrali su: Kruno Kuvačić – Anita Kuvačić, Ante Radostić – Luce Mekinić, Vlade Čović – Ivanka Pivčević (Radmilo), Ante Burazin - , Tješimir Jerić – Neda Pivčević 1982. nastupilo se u Metkoviću na motri Na Neretvu misečina pala. Međutim, promjenom stila života, tradicije su se s ulica, kala, konoba i guvna povukle na pozornice i u dvorane za vježbanje/učenje, stoga se pojavila potreba za drugačijim oblicima rada folkloraša. Sredinom devedestih krenulo se u sustavnije poučavanje mlađih naraštaja izvornom kolu te su krenula gostovanja i nastupi na smotrama, a kasnije i inozemna putovanja. Prvi voditelji folklorne sekcije bili su Gaćani, izvorni plesači kola koji su se trudili to znanje i tradicije prenijeti na mlađe, u tom kontekstu svakako je važno spomenuti rad prvog pravog voditelja folklora Krune Kuvačića i njegovog nastavljača Filipa Očasića. Nastupa se na gotovo svim značajnijim susretima i smotrama folklora. Okosnicu čini izvorno kolo koje se izvodi bez glazbene pratnje uz pučko pjevanje nekolicine muških pjevača. Često se izvodi nakon Biranja kneza kako bi se publici prikazao način na koji je poljički puk slavio izbor novog kneza. S ovom jedinstvenom dramsko – folklornom kombinacijom članovi društva sudjeluju na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1995.g. Značajno je napomenuti i nastupe Momaka Poljičke republike - povijesne postrojbe Poljičana koja je svojom prisutnošću redovito uveličavala svečanost obilježavanja Dana državnosti na Medvedgradu. Na mimohodima Oružanih snaga sudjelovali su 1995. i 1997.g., a na Susretima Hrvatskih povijesnih postrojbi u Karlovcu 1999.g.

Sudjelovanjem na Vinkovačkim jesenima 1996. započinje dugogodišnja suradnja s KUD „Posavac“ iz Vrbanje, koja je prerasla u istinsko prijateljstvo, (a o tome najbolje svjedoči i činjenica da je sklopljen i jedan brak između članova naših dvaju društava.) U jesen 2003 godine otvaramo novo poglavlje. Započinje plodna suradnja s pok. Brankom Šegovićem koji postavlja koreografije iz svih dijelova te se 2024 godine prilikom jednog od mnogobrojnih gostovanja u Vrbanji, prilikom proslave 80. godina KUD-a Posavac, osim gatskog gluvog kola plesalo i stare splitske plesove. Od tada se redovito naizmjenično organiziraju gostovanja u Gatima i Vrbanji. Gaćani su nekoliko puta sudjelovali na Raspjevanoj Cvelferijii drugim manifestacijama u Vrbanji, a Vrbanjci svojim živopisnim programom obogatili prvo Gatsko kulturno ljeto, i naravno mnoge druge. 2008. kreće novo doba folklorne sekcije u smislu rada i organizacije. Kormilo voditeljice preuzima mlada Katarina Bušić s planom da se djeca poučavaju različitim plesovima, kolima i igrama Republike Hrvatske, s tim da je Filip Očasić i dalje zadužen za očuvanje izvornog kola. Važan iskorak u radu sekcije se ogleda i kroz otvaranje vrata svima zainteresiranima i iz okolnih sela, te se broj članova povećao. Probe se od tada održavaju dvaput tjedno probe u Domu kulture u Gatima. Dosadašnji voditelji bili / su: Katarina Bušić, Hajdi Gašpić, Filip Očasić, Luka Poljak, Tomislav i Nina Jerčić, a trenutni voditelj je Nikola Kapetanović.

Naučilo se i otplesalo mnogo prelijepih taktova i igrica iz svih krajeva Lijepe Naše, ali je uvijek prvo i najvažnije bilo ono naše, izvorno, gluvo kolo iz Gata, srca Poljica. Posljednjih dvadesetak godina Gaćani su sa svojim izvornim gluvim kolom sudjelovali na svim značajnijim smotrama folklora diljem RH i šire gdje su redovito dobivali važne nagrade i priznanja. Mnogo puta se Biranje kneza i gatsko kolo snimalo za potrebe raznih emisija HRT-a, a kruna je nastup za potrebe Lijepom Našom u Makarskoj 2018.. Tijekom nekoliko godina ostvarena su sva najznačajnija gostovanja u RH. Sudjelovalo se mnogo puta na Vinkovačkim jesenima 1996., 2010., 2011., 2015., 2019. 2023., dječje Vinkovačke jeseni 2018., Đakovačkim vezovima 2008.,, Državnoj smotri u Kutini 2013., 2016., 2019. kada uzrast 10 – 14 godina dobiva zlatnu medalju kao najbolji u Republici Hrvatskoj, Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 2011., 2013., 2017., u Metkoviću Na Neretvi 1998., 2006., 2007., 2016., 2017., 2018., u Muću 1998., 2010., 2013., 2015., 2016., 2018., u Ljubuškom na silima 2008., Zagrebački mađunarodni velesajam 2006., u Vukovaru 2015., u Koncertnoj dvorani ,,Vatroslav Lisinski'' 2015., na Trgu bana Josipa Jelačića 2015., u Splitu, na Kulturno-umjetničkim igrama mladih u Lori 2013., 2014., 2015., 2016. 2017., 2018., 2019. , i drugdje. Jedno od značajnijih gostovanja ostvarilo se 2013. kada su djeca otputovala u Makedoniju, u Bitolu gdje su prezentirali svoju nematerijalnu kulturnu baštinu, a 2015. kada smo posjetili kolege i nastupali u Offenbachu, Njemačka. Putovalo se u Suboticu kod Hrvata Bunjevaca, Češku, Bugarsku, Sjevernu Makedoniju (Ohrid), Italiju (2 puta). Folklorna sekcija u ovom trenutku broji preko 100 dječaka i djevojčica. U rad su uključena djeca iz Gata, Čišala, Ostrvice, Smolonja, Zvečanja, Kostanja, Trnbusa, Srinjina, Omiša, Seoca, Tugara i Naklica ili kako bismo mi rekli Poljičani poštovani, od svih sela odabrani!