OD POČELA DO RASULA
Gospodin Ivo Marjanović sastavlja kolaž drame iz poljičke prošlosti u tri dijela: Od počela do
rasula čija praizvedba je bila u Gatima na Sv. Jurja, 23. travnja 1984. godine. Igran je često i
postigao je uspjeh kod publike i kritike. To je tekst koji je nastao spajanjem don Stipinih
djela Počelo Poljica i Rasulo Poljica. Tekst je, objektivno govoreći, simbioza izvornih misli i
scena modificiranih za potrebe dramskog teksta koji u tri čina obuhvaća osnutak i pad
Kneževine sa središnjim činom koji prezentira legendu o Mili Gojsalić. Treći čin, Rasulo,
najbliži je početnom Kaštelanovu tekstu s najmanje redateljevih intervencija. Drugi čin je
mješavina don Stipinih misli, dijelova tekstova i poznate legende. Ovaj dio je proizvod šjor
Ive koji se u izrazu i formi naslanja na autoritet don Stipe. Kao uvod je napisao stihove koje
guslar iz gledališta pjeva, a komentator povezuje radnju koja se događa na sceni.
Izvedba je satkana od tri dijela. Prvi dio je POČELO POLJICA, drugi dio je MILE GOJSALIĆ i treći dio je RASULO POLJICA. Tekst kolaž drame napisao je Ivo Marjanović prema djelima don Stipe Kaštelan i Augusta Šenoe te je praizvedena 1984.g., a sitnije adaptacije unosi Trpimir Jurkić za potrebe premijere 2007. Po svojem karakteru, tekst je izrazito didaktičan (poučan). Podsjeća na tekstove iz razdoblja prosvjetiteljstva čija zadaća je bila obrazovati mnoštvo, široke mase. Bit predstave i jest da kroz zabavu, užitak, ljude pouči, da nešto ukrade mrtvoj prošlosti. Ovo je jednostavna, pitka, istovremeno, iznimno važna priča o davnim vremenima. Nastajanje jedne republike, stvaranje statuta (jednog od najstarijih hrvatskih pravnih dokumenata), razvoj te iste republike i tragični slom su oteti zaboravu i zabilježeni u tri kraće dramske igre, čina.
PRVI ČIN Biranje kneza prikazuje početak jedne zdrave, demokratske republike, radnja je smještena u 1180. godinu. Usprkos činjenici što je većina gledatelja imala priliku vidjeti ovaj dio prošlo ljeto, ponovno je uspio zainteresirati prisutne. Ispunjavajući viziju voditelja, čin je postao dinamičniji i potpuniji. Iako je riječ o malim promjenama, bile su dovoljne da ugodno iznenade. Najveća novina jest scenografija koja je odlično osmišljena. Postavljena je pomoću nekoliko kamenih vaca, obrubljena suhozidovima koje dijele prolazi, putovi koji omogućavaju dolazak i odlazak glumaca. Na sredini se nalazi drveni stup s konopcima, stožina. Scena tako tipična za dalmatinska sela i zaseoke. Budući da na njoj nije bilo ničeg posebnog, upadljivog, bila je prikladna za sva tri čina. Neosporna vrlina je neutralnost. Bilo je vrlo lako zamisliti, u mašti ju pretvoriti u dio Podgradca, guvno u selu ili trg ispred kuće velikog kneza.
DRUGI ČIN Prema predaji, radnja ovog čina se događa 1530., obrađuje priču poznatu svakom Poljičaninu, a i šire. Junakinja Mile Gojsalić, čiji brončani kip, uradak slavnog kipara Ivana Meštrovića, i dan-danas bdije na Ilincom, je glavno lice. Ovo je čin u kojem su pozornost privukli kostimi. Bili smo svjedoci originalnim rješenjima pri odijevanju Turaka. Sam Mehmed Topan-paša i njegov šator su bili jako dobro osmišljeni. Posebno upečatljiv dio je bio trenutak kada Mile stiže Topan-paši i odlazi s njim u šator s namjerom da sve barutom digne u zrak. Uzimajući u obzir da je djevojka koja je utjelovila Milu jako mlada, činjenica da ju Topan-paša želi za ljubovcu je djelovala posebno uznemirujuće. Kao da je to potaknulo još veći prezir prema antikrstu, Turcima. Scena je kod publike osvijestila problem s kojim su se jako mlade, lijepe djevojke tada susretale. Kraj čina je bio efektan. Vrlo zapaženu ulogu je imao komentator u kombinaciji s guslarom. Iznimno dobro interpretativno čitanje je doprinijelo stvaranju atmosfere minulog vremena. Izvedba naroda je dosegla potrebni intenzitet. Grupe su bile složne, klicale su jedna za drugom, dosegli su snagu, moć koju je predstava zahtjevala. Uloga naroda je izrazito važna, podiže atmosferu i uskovitlava emocije – oni su preteče iliraca, budničara, proljećara – oni su junaci čiji duh nije nikada poklekao pod jarmom tuđe sile.
TREĆI ČIN Pod najezdom francuske vojske padale su i kraljevine i republike. Samo jedna u nizu bila je Poljička, 1807. Radnja čina se odvija na trgu ispred kuće velikog kneza. I ovdje je kostimografija bila zanimljiva i odlično realizirana; kićeno ruho Francuza (posebno maršala i generala) u kontrastu s jednostavnim habitom vikara i nošnjom poljičkog puka. Razvojem radnje, konačnim padom republike i povratkom naroda na scenu, lokalpatriotizam se probudio. Kraj predstave govori suprotno od naslova; kraj (rasulo) je samo početak nečeg novog, ponovne borbe za slobodu i dostojanstvo. Završna himna sadržava u sebi sva desetljeća, godine koje su prošle od tada do danas.
Početkom 2006. se ponovno pokušava obnoviti i na scenu postaviti Od počela do rasula, kolaž drama Ive Marjanovića praizvedena 1984. Dolaskom novog redatelja Trpimira Jurkića plan se i ostvaruje. Novi redatelj minimalno intervenira u tekst, glumačke pokrete prilagođava redateljskoj viziji i priprema novu scenografiju. Tradicionalno, predstava se premijerno prikazuje na blagdan sv. Jurja. S predstavom Od počela do rasula se u narednom periodu gostuje u Gornjim Poljicima na Zovu kamena, u Donjim Poljicima na Dugoratskom ljetu. Sezonu 2008. otvaraju u hrvatskoj metropoli, u Klovićevim dvorima, gdje izvedbom sudjeluju u izloži Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja, igra se u Gatima za potrebe županijske smotre.Jedan od značajnijih uspjeha ove predstave je bio plasman na Državnu smotru dramskih amatera Republike Hrvatske u Kastavu 2008. gdje predstavljaju Splitsko- dalmatinsku županiju.
PREMIJERA 2007. Mjesto radnje: Dom kulture u Gatima Vrijeme radnje: 17 i 19 sati; kako tko, prema željama i mogućnostima. 29. travnja, proslava- pučki rečeno- fešta svetog Jurja, zaštitnika Poljica, u Gatima Junaci priče: aktivni sudionici KUU ,,Mosor'', redatelj Trpimir Jurkić Tema: početak Poljičke republike, legenda o Mili Gojsalić i kraj republike Ideja: njegovanje kulturne baštine i tradicije (kroz poučno i zabavno)
Premijera u 17 sati je uspješno završila (nije bilo ni mrtvih ni polomljenih) te se sve već pripremalo za novu izvedbu u 19 sati. Dvorana se ponovno uredno složila. Momci na vratima su dijelili brošure, provjeravali ulaznice i propuštali nestrpljive gledaoce. Svi mahom siti i zadovoljni (ipak je bila fešta u našem malom mjestu) su zauzimali svoja mjesta željno iščekujući predstavu. Prije samog početka predstave, kratko su pozdravljeni sveprisutni i zaželila im se iskrena dobrodošlica. Predstava je bila, najkraće rečeno, odlična. Četrdesetak ljudi je, bez ikakvog materijalnog poticaja, spremno uložilo dio svog slobodnog vremena da bi oživjeli slavu davnih vremena. Oni su to radili zbog sebe i zbog nas. U nedjelju su pokazali da najbolji način popunjavanja vremena nije lagana šetnja i kavica, već smijeh i suze na kazališnim daskama.Vjerujem da su svi sudionici osjetili atmosferu u dvorani. Opće oduševljenje iskazano dugim pljeskom je i više nego dobar znak i vjetar u leđa za daljnji rad. Gata, Od počela do rasula 2007 godine
Fešta u Gatima svoju kulminaciju je doživjela u glavnoj dvorani Doma kulture. Iza vrhunca uvijek slijedi rasplet koji je ovaj put upriličen na katu spomenutog zdanja, oko bogatog ovalnog stola. Utisci su se prepričavali jedući soparnik i ostale domaće delicije. Upravo tu sam obavila kratki, opušteni razgovor s redateljem Trpimirom Jurkićem. Unatoč prekidima izazvanim željama ljudi da čestitaju gospodinu na uspijehu i odrađenom poslu, uspjela sam nešto i saznati. Novi redatelj je iznimno zadovoljan pokazanim i uopće suradnjom ljudi iz Udruge. Uvijek može bolje pa bi se, po njegovom mišljenju, još neke sitnice mogle popraviti, ali u globalu, ne bi ništa mijenjao. Rekao je da mu je ovo dragocijeno iskustvo te je otvoren za mogućnost daljnjeg surađivanja. Veliko BRAVO svima koji su sudjelovali u ostvarenju ovog projekta!
POČELO POLJICA Epilog BIRANJE KNEZA
OSOBE:
Butko, starac-plemić IVICA BOROVAC
Ivoje Marčić, nazvani Cindrić MIRKO BEOVIĆ
Krstoje Krstinić, rečeni Dumičić ANTE RADOSTIĆ
Čopeo Miličević, seljački plemić MARIJO KUVAČIĆ
Radoje Vičićević, seljački plemić BOŽIDAR BOROVAC
Slaviša Peričić, seljački plemić ZDRAVKO PROSO
Dragiša Stazić, seljački plemić FILIP OČASIĆ
Budiša Sladović, seljački plemić JURE MEKINIĆ
Guslar JURE VUKOVIĆ
MILE GOJSALIĆ
OSOBE:
Mila Gojsalić NEVENA PIVČEVIĆ
Knez IVICA BOROVAC
Vojvoda BOŽIDAR BOROVAC
Kolumbat MARIJO KUVAČIĆ
Poljički glasnik BOŠKO OČASIĆ
Mehmed Topan-paša ANTE ČOVIĆ
Bimbaša ANTE PROSO
Prvi turski vojnik ZORAN BOROVAC
Drugi turski vojnik JOSIP PIVČEVIĆ
Komentator TOMISLAV PIVČEVIĆ
Guslar JURE VUKOVIĆ
RASULO POLJICA
OSOBE:
Don Mate Sladović, vikar poljički TOMISLAV PIVČEVIĆ
Filip, sin kneza ZORAN RADOSTIĆ
Ana, zaručnica Filipa VIKTORIJA BANIĆ
Marko Kuvačić, starac BOŽIDAR BOROVAC
Dječak Ivo, unuk Marka BRUNO JERIĆ
Zuban, doušnik francuski FILIP OČASIĆ
Marmont, maršal francuski JURE MEKINIĆ
Vignolle, njegov doglavnik MARIJO KUVAČIĆ
Teste, general francuski ANTE ČOVIĆ
Gavalla, francuski povjerenik ZDRAVKO PROSO
Prvi francuski vojnik IVAN BOROVAC
Drugi francuski vojnik JOŠKO RADOSTIĆ
Narod:
MARIJA ČOVIĆ, ANICA BOROVAC, LUCE MEKINIĆ, VEDRANA PIVČEVIĆ, KATARINA BURAZIN, ANTONIJA PIVČEVIĆ, IVANA BURAZIN, MARINA KUVAČIĆ, DINA PIVČEVIĆ, NIKOLINA BURAZIN, MARIJANA KORDUN, HRVATKA ČOVIĆ, DRAGOMIR ČOVIĆ, ANTE BEOVIĆ, ANTE SIČIĆ, ROKO GUZIĆ.
Inspicijenti svijetla: IVAN OČASIĆ i KRIŽAN BURAZIN
Tehnika: MIRA GENERALIĆ i DRAGAN CVITKOVIĆ
Izrada i oslikavanje scene: TOMISLAV BEOVIĆ i IVNA NADRAČIĆ
Izvedba je satkana od tri dijela. Prvi dio je POČELO POLJICA, drugi dio je MILE GOJSALIĆ i treći dio je RASULO POLJICA. Tekst kolaž drame napisao je Ivo Marjanović prema djelima don Stipe Kaštelan i Augusta Šenoe te je praizvedena 1984.g., a sitnije adaptacije unosi Trpimir Jurkić za potrebe premijere 2007. Po svojem karakteru, tekst je izrazito didaktičan (poučan). Podsjeća na tekstove iz razdoblja prosvjetiteljstva čija zadaća je bila obrazovati mnoštvo, široke mase. Bit predstave i jest da kroz zabavu, užitak, ljude pouči, da nešto ukrade mrtvoj prošlosti. Ovo je jednostavna, pitka, istovremeno, iznimno važna priča o davnim vremenima. Nastajanje jedne republike, stvaranje statuta (jednog od najstarijih hrvatskih pravnih dokumenata), razvoj te iste republike i tragični slom su oteti zaboravu i zabilježeni u tri kraće dramske igre, čina.
PRVI ČIN Biranje kneza prikazuje početak jedne zdrave, demokratske republike, radnja je smještena u 1180. godinu. Usprkos činjenici što je većina gledatelja imala priliku vidjeti ovaj dio prošlo ljeto, ponovno je uspio zainteresirati prisutne. Ispunjavajući viziju voditelja, čin je postao dinamičniji i potpuniji. Iako je riječ o malim promjenama, bile su dovoljne da ugodno iznenade. Najveća novina jest scenografija koja je odlično osmišljena. Postavljena je pomoću nekoliko kamenih vaca, obrubljena suhozidovima koje dijele prolazi, putovi koji omogućavaju dolazak i odlazak glumaca. Na sredini se nalazi drveni stup s konopcima, stožina. Scena tako tipična za dalmatinska sela i zaseoke. Budući da na njoj nije bilo ničeg posebnog, upadljivog, bila je prikladna za sva tri čina. Neosporna vrlina je neutralnost. Bilo je vrlo lako zamisliti, u mašti ju pretvoriti u dio Podgradca, guvno u selu ili trg ispred kuće velikog kneza.
DRUGI ČIN Prema predaji, radnja ovog čina se događa 1530., obrađuje priču poznatu svakom Poljičaninu, a i šire. Junakinja Mile Gojsalić, čiji brončani kip, uradak slavnog kipara Ivana Meštrovića, i dan-danas bdije na Ilincom, je glavno lice. Ovo je čin u kojem su pozornost privukli kostimi. Bili smo svjedoci originalnim rješenjima pri odijevanju Turaka. Sam Mehmed Topan-paša i njegov šator su bili jako dobro osmišljeni. Posebno upečatljiv dio je bio trenutak kada Mile stiže Topan-paši i odlazi s njim u šator s namjerom da sve barutom digne u zrak. Uzimajući u obzir da je djevojka koja je utjelovila Milu jako mlada, činjenica da ju Topan-paša želi za ljubovcu je djelovala posebno uznemirujuće. Kao da je to potaknulo još veći prezir prema antikrstu, Turcima. Scena je kod publike osvijestila problem s kojim su se jako mlade, lijepe djevojke tada susretale. Kraj čina je bio efektan. Vrlo zapaženu ulogu je imao komentator u kombinaciji s guslarom. Iznimno dobro interpretativno čitanje je doprinijelo stvaranju atmosfere minulog vremena. Izvedba naroda je dosegla potrebni intenzitet. Grupe su bile složne, klicale su jedna za drugom, dosegli su snagu, moć koju je predstava zahtjevala. Uloga naroda je izrazito važna, podiže atmosferu i uskovitlava emocije – oni su preteče iliraca, budničara, proljećara – oni su junaci čiji duh nije nikada poklekao pod jarmom tuđe sile.
TREĆI ČIN Pod najezdom francuske vojske padale su i kraljevine i republike. Samo jedna u nizu bila je Poljička, 1807. Radnja čina se odvija na trgu ispred kuće velikog kneza. I ovdje je kostimografija bila zanimljiva i odlično realizirana; kićeno ruho Francuza (posebno maršala i generala) u kontrastu s jednostavnim habitom vikara i nošnjom poljičkog puka. Razvojem radnje, konačnim padom republike i povratkom naroda na scenu, lokalpatriotizam se probudio. Kraj predstave govori suprotno od naslova; kraj (rasulo) je samo početak nečeg novog, ponovne borbe za slobodu i dostojanstvo. Završna himna sadržava u sebi sva desetljeća, godine koje su prošle od tada do danas.
Početkom 2006. se ponovno pokušava obnoviti i na scenu postaviti Od počela do rasula, kolaž drama Ive Marjanovića praizvedena 1984. Dolaskom novog redatelja Trpimira Jurkića plan se i ostvaruje. Novi redatelj minimalno intervenira u tekst, glumačke pokrete prilagođava redateljskoj viziji i priprema novu scenografiju. Tradicionalno, predstava se premijerno prikazuje na blagdan sv. Jurja. S predstavom Od počela do rasula se u narednom periodu gostuje u Gornjim Poljicima na Zovu kamena, u Donjim Poljicima na Dugoratskom ljetu. Sezonu 2008. otvaraju u hrvatskoj metropoli, u Klovićevim dvorima, gdje izvedbom sudjeluju u izloži Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja, igra se u Gatima za potrebe županijske smotre.Jedan od značajnijih uspjeha ove predstave je bio plasman na Državnu smotru dramskih amatera Republike Hrvatske u Kastavu 2008. gdje predstavljaju Splitsko- dalmatinsku županiju.
PREMIJERA 2007. Mjesto radnje: Dom kulture u Gatima Vrijeme radnje: 17 i 19 sati; kako tko, prema željama i mogućnostima. 29. travnja, proslava- pučki rečeno- fešta svetog Jurja, zaštitnika Poljica, u Gatima Junaci priče: aktivni sudionici KUU ,,Mosor'', redatelj Trpimir Jurkić Tema: početak Poljičke republike, legenda o Mili Gojsalić i kraj republike Ideja: njegovanje kulturne baštine i tradicije (kroz poučno i zabavno)
Premijera u 17 sati je uspješno završila (nije bilo ni mrtvih ni polomljenih) te se sve već pripremalo za novu izvedbu u 19 sati. Dvorana se ponovno uredno složila. Momci na vratima su dijelili brošure, provjeravali ulaznice i propuštali nestrpljive gledaoce. Svi mahom siti i zadovoljni (ipak je bila fešta u našem malom mjestu) su zauzimali svoja mjesta željno iščekujući predstavu. Prije samog početka predstave, kratko su pozdravljeni sveprisutni i zaželila im se iskrena dobrodošlica. Predstava je bila, najkraće rečeno, odlična. Četrdesetak ljudi je, bez ikakvog materijalnog poticaja, spremno uložilo dio svog slobodnog vremena da bi oživjeli slavu davnih vremena. Oni su to radili zbog sebe i zbog nas. U nedjelju su pokazali da najbolji način popunjavanja vremena nije lagana šetnja i kavica, već smijeh i suze na kazališnim daskama.Vjerujem da su svi sudionici osjetili atmosferu u dvorani. Opće oduševljenje iskazano dugim pljeskom je i više nego dobar znak i vjetar u leđa za daljnji rad. Gata, Od počela do rasula 2007 godine
Fešta u Gatima svoju kulminaciju je doživjela u glavnoj dvorani Doma kulture. Iza vrhunca uvijek slijedi rasplet koji je ovaj put upriličen na katu spomenutog zdanja, oko bogatog ovalnog stola. Utisci su se prepričavali jedući soparnik i ostale domaće delicije. Upravo tu sam obavila kratki, opušteni razgovor s redateljem Trpimirom Jurkićem. Unatoč prekidima izazvanim željama ljudi da čestitaju gospodinu na uspijehu i odrađenom poslu, uspjela sam nešto i saznati. Novi redatelj je iznimno zadovoljan pokazanim i uopće suradnjom ljudi iz Udruge. Uvijek može bolje pa bi se, po njegovom mišljenju, još neke sitnice mogle popraviti, ali u globalu, ne bi ništa mijenjao. Rekao je da mu je ovo dragocijeno iskustvo te je otvoren za mogućnost daljnjeg surađivanja. Veliko BRAVO svima koji su sudjelovali u ostvarenju ovog projekta!
POČELO POLJICA Epilog BIRANJE KNEZA
OSOBE:
Butko, starac-plemić IVICA BOROVAC
Ivoje Marčić, nazvani Cindrić MIRKO BEOVIĆ
Krstoje Krstinić, rečeni Dumičić ANTE RADOSTIĆ
Čopeo Miličević, seljački plemić MARIJO KUVAČIĆ
Radoje Vičićević, seljački plemić BOŽIDAR BOROVAC
Slaviša Peričić, seljački plemić ZDRAVKO PROSO
Dragiša Stazić, seljački plemić FILIP OČASIĆ
Budiša Sladović, seljački plemić JURE MEKINIĆ
Guslar JURE VUKOVIĆ
MILE GOJSALIĆ
OSOBE:
Mila Gojsalić NEVENA PIVČEVIĆ
Knez IVICA BOROVAC
Vojvoda BOŽIDAR BOROVAC
Kolumbat MARIJO KUVAČIĆ
Poljički glasnik BOŠKO OČASIĆ
Mehmed Topan-paša ANTE ČOVIĆ
Bimbaša ANTE PROSO
Prvi turski vojnik ZORAN BOROVAC
Drugi turski vojnik JOSIP PIVČEVIĆ
Komentator TOMISLAV PIVČEVIĆ
Guslar JURE VUKOVIĆ
RASULO POLJICA
OSOBE:
Don Mate Sladović, vikar poljički TOMISLAV PIVČEVIĆ
Filip, sin kneza ZORAN RADOSTIĆ
Ana, zaručnica Filipa VIKTORIJA BANIĆ
Marko Kuvačić, starac BOŽIDAR BOROVAC
Dječak Ivo, unuk Marka BRUNO JERIĆ
Zuban, doušnik francuski FILIP OČASIĆ
Marmont, maršal francuski JURE MEKINIĆ
Vignolle, njegov doglavnik MARIJO KUVAČIĆ
Teste, general francuski ANTE ČOVIĆ
Gavalla, francuski povjerenik ZDRAVKO PROSO
Prvi francuski vojnik IVAN BOROVAC
Drugi francuski vojnik JOŠKO RADOSTIĆ
Narod:
MARIJA ČOVIĆ, ANICA BOROVAC, LUCE MEKINIĆ, VEDRANA PIVČEVIĆ, KATARINA BURAZIN, ANTONIJA PIVČEVIĆ, IVANA BURAZIN, MARINA KUVAČIĆ, DINA PIVČEVIĆ, NIKOLINA BURAZIN, MARIJANA KORDUN, HRVATKA ČOVIĆ, DRAGOMIR ČOVIĆ, ANTE BEOVIĆ, ANTE SIČIĆ, ROKO GUZIĆ.
Inspicijenti svijetla: IVAN OČASIĆ i KRIŽAN BURAZIN
Tehnika: MIRA GENERALIĆ i DRAGAN CVITKOVIĆ
Izrada i oslikavanje scene: TOMISLAV BEOVIĆ i IVNA NADRAČIĆ
