NOSI NA RIJEKA
Suvremeni projekt KUU "Mosor" Gata čija praizvedba je održana na travanjsku svepoljičku
feštu, 26. travnja 2009., bio je iznimno zahtjevan scenski kolač gdje su domaći amateri
dokazali kako se može sve što se hoće. Riječ je o drami Nosi nas rijeka autora vrsnog
kazališnog glumca Elvisa Bošnjaka. Pripreme za najnoviju predstavu u Gatima trajale su od
rujna 2008 godine do proljetnog Jurjevdana 2009 godine. Nakon duge tradicije uprizoravanja
poljičkih scenskih djela poput Prodane djevojke i Od počela do rasula iz rukava gatske
kulturne udruge "Mosor" stiglo je nešto sasvim novo i neočekivano. Dramski tekst koji
potpisuje živući splitski glumac, Elvis Bošnjak, izazvao je burne reakcije i ostao dugo u
sjećanju.
Drama se sastoji od četiri čina, a osobe su:
STIPE, najstariji brat FILIP OČASIĆ
NIKOLA, srednji brat IVICA BOROVAC
JERKO, najmlađi brat BOŽIDAR BOROVAC
SEKA, njihova sestra BILJANA BOROVAC
STRINA, njihova strina LUCE MEKINIĆ
MLADEN, Sekin udvarač, kasnije muž MARIJO KUVAČIĆ
NEVJESTA, Stipina žena MARIJA ČOVIĆ
REDATELJ: TRPIMIR JURKIĆ
ASISTENTICA REDATELJA: NIKOLINA RADMILO
TON: IVAN BOROVAC
SVJETLO: IVAN OČASIĆ
SCENA: ANTE I JOŠKO RADOSTIĆ
REKVIZITI: ROKO GUZIĆ
Drama se događa u kući, garaži, trojice braće i razvedene sestre koja ima sina.
Prvi čin je smješten u vrijeme svinjokolje dok njihova majka leži na samrtnoj postelji, a svaki sljedeći zahtjeva vremenski odmak od po nekoliko dana ili mjeseci od početnog. Razvojem radnje, prepričavanjem, saznaju se detalji iz obiteljske prošlosti i tereti koji pritišću pojedine članove. Tragedija u kojoj se utopio rođak im Miro, strinin sin, spašavajući Jerka koji je bio upao u rijeku i nakon punih trinaest godina boja atmosferu, grize odnose članova obitelji.
Breme prošlosti pritišće sve junake priče te usmjerava njihovo djelovanje. Naoko zdrava i prosječna obitelj otkriva grijehe ukazujući da nitko nije imun na slabosti i unutarnje bitke.Odnosi kao da se ne stvaraju već se događaju. Komunicira se nehotice, naglo i gnjevno, kao što to rade oni kojima je razgovor stran, koje boli. Rečenice su kratke, odrješite i najčešće neusmjerene, a svaki pokušaj dogovora se rastače zbog neslušanja – neobadavanja. Jedna od zastupljenijih tema je podjela imovine nakon smrti majke. Motiv tako životan, neograničenih mogućnosti najčešće učini od čovjeka gnjusnu, pohlepnu spodobu. Ni junaci ove priče nisu sposobni othrvati se napasti, problem riješiti bratski, već posežu za hladnim oružjem te u ključnom trenutku unakazuju dušu. Gotovo naturalistički se provociraju situacije u kojima urođeni refleks otkriva što pojedinac nosi u sebi. Svatko čini ono za što je rođen.
26. travnja 2009.
Spomenutog dana su bile zakazane dvije izvedbe Nosi nas rijeka, a prema našim brojkama pogledalo ih je više od 400 ljudi. Premijera je bila u 17 sati i protekla je vrlo dobro. Bez većih pogrešaka i vidnih zamjerki, ali u grču koji je sasvim normalan i očekivan za prvi nastup pred publikom. Izvedba u 19 i 30 je bila dupkom puna, a glumci na pozornici maksimalno usredotočeni i dobri. Izvedba je završila precizno i bila nagrađena gromoglasnim pljeskom. Glumačka ekipa je pobrala ovacije, a naš redatelj Trpimir Jurkić svojom samozatajnošću i skromnošću ogromne simpatije. Pratio ga je u stopu i autor samog teksta Elvis Bošnjak, a KUU ”Mosor” Gata im se zahvalila za omogućeni užitak stvaranja ovakvog projekta ne samo riječima, već i prigodnim poklonima. Tako su uz buket cvijeća dobili po autohtoni dalmatinski sušeni pršut. Šok i njihovo oduševljenje samom idejom poklona su neopisivi. Tehnika je bila na nivou, svjetlo i ton su bili precizni, a rekviziti su svi bili na svom mjestu. Svojim radom su doprinijeli neometanom odvijanju predstave.
Nakon uspješne izvedbe svi zainteresirani su bili pozvani na skromni domjenak u dvorane na katu gdje su ih čekale naše neumorne domaćice. Zbog želje da se uz čašicu pića saznaju doživljaji i dojmovi s predstave, druženje je nastavljeno na najbolji mogući način. Reakcije su više nego pozitivne i ugodne, a sami glumci su ”puknuti” adrenalinom, imali snage za još jednu izvedbu.
Gospodin Jurkić je već ranije izražavao svoje zadovoljstvo učinjenim i doživljenim preko raznih medija, a ova večer je ipak bila kruna svega. Hvala mu na strpljenju i na volji. Gospodin Bošnjak je, kako mi se čini, novi obožavatelj amaterskog kazališta. Interes i oduševljenje viđenim i doživljenim nije mogao, niti je pokušavao sakriti. Čini mi se da će istinski zavoljeti ovu našu vrlet, draču, kamen sivi, ova naša Poljica. Smijeh, šala, ugodna atmosfera, predanost, i neobavezno druženje su sastavni dio ovog megaprojekta. Vjerujem da smo profesionalce podsjetili kako teatar zaista mora izgledati. Ne mislim na stupanj kvalitete, već na iskonsku zadaću kazališta da ljude oplemeni na svim razinama. Iako je zbog naravi predstave u njenom stvaranju sudjelovalo puno manje ljudi nego što smo navikli to nas ne udaljava od našeg cilja i zadatka. Druženje i bliskost kroz kulturni rad između svih članova i dalje je primarna zadaća Udruge.
Suvremeni kazališni kolač u koji su Gaćani zagrizli i dobro ga sažvakali je drama Elvisa Bošnjaka Nosi nas rijeka. Plasirali su se na Festival hrvatskih kazališnih amatera koji se održao u Starom Gradu na Hvaru. Predstava je s još dvijema bila nominirana za nagradu za najbolju predstavu, a glumci su osvojili nagrade za najbolje glavne uloge, Ivica Borovac za ulogu Nikole i Biljana Borovac za ulogu Seke. Nedugo potom, Hrvatski sabor kulture je članove Udruge poslao u Bugojno na 38. FEDRU kao najbolju hrvatsku amatersku predstavu koja je predstavljala Hrvatsku izvan konkurencije.
LJETNA TURNEJA RIJEKE
Gaćani su početak ljeta dočekali radno i raspršeno diljem šire regije. Samo četiri dana nakon uspješnog gostovanja preko rijeke i poljičkih granica, uigrana ekipa domaće Udruge je krenula u Solin. Predstava se odigrala 29. srpnja u Domu kulture Zvonimir pred zaposlenicima lokalnog vrtića.
Nosi nas rijeka se igrala u novom mjestu, zadojenim drugom rijekom, ali opterećenim sličnim problemima. Publika je dramu istinski proživjela i prepoznala je elemente tako svojstvene svima nama. Jer, kako je i sam autor meni jednom rekao, odnosi su uvijek slični, bili mi u Dalmatinskoj zagori, Poljicima, na Visu ili u Slavoniji, razlika je samo u ''spizi''. Oni obrađuju pršute, drugi masline, a treći nešto svoje. Hrvatski sabor kulture poslao je Gaćane kao najbolje ovogodišnje amatersko kazališno društvo na 38. Teatarski festival BiH FEDRA. U subotu 3. srpnja, u ranim jutarnjim satima, krenula je ekipa od 11 ljudi na spomenutu FEDRU u Bugojno. Na cilj smo stigli poslije podne te smo odsjeli u motelu Heko. Organizatori su nas srdačno dočekali, ekipa koja je vodila kulise i tehniku stigla je nešto ranije pa su bili u prilici i razgledati grad i širu okolicu. Naši domaćini su nam i u tome bili na usluzi. Nakon ručka, ekipa se malo odmorila te krenula u grad, postaviti scenu i malo prošetati centrom. Na žalost ženskog dijela ekipe, u centar smo stigli oko 19:00 sati pa nismo imale priliku zaviriti u trgovine i pronaći neku sitnicu za bolje pamćenje gostovanja. Sama predstava je počela oko 20:30 sati i igrala se u odličnim tehničkim uvjetima. Dvorana JU Kulturno-sportskog centra je vrlo prostrana i svježa. Kao i cijeli Festival, i hrvatsko gostovanje je bilo odlično medijski popraćeno. Iako su organizatori, uključujući direktora Vahida Durakovića, očekivali čak i brojniju publiku, mi smo bili vrlo zadovoljni. Smatramo da je oko 250 ljudi odličan broj s obzirom na konkurenciju večeri, ipak se igralo polufinale Svjetskog prvenstva. Predstava je bila jako dobro prihvaćena. Publika je shvatila poruku i prepoznala elemente obiteljske drame koji su sveprisutni. Direktor Festivala je rado komentirao odgledano. Pohvalio je uigranost ekipe pri tom primjetivši kako glumci ne glumataju, nema praznog hoda ni nepotrebnih gesti. Ugodno se iznenadio zrelošću glumačkog anamsla jer kod njih, kako sam kaže, najčešće glume školarci ili mladost. Rekao je i da je sama predstava tipično dalmatinska, da budem precizna, usporena i glasna. Sve oko našeg gostovanja, a vjerujem i oko organizacije Festivala, bilo je besprijekorno. Uljudnost naših domaćina, njihova spremnost da nam u svemu pomognu i da nam, kako god mogu, olakšaju posao i naš boravak u Bugojnu učinu što ugodnijim je bila na vrlo visokom nivou. Naše gostovanje je bilo medijski jako dobro popraćeno te su članovi Udruge i poslije predstave davali izjave. Tiskani bilteni i knjižice su vrlo precizni, sveobuhvatni, a nije izostao ni kutak humora.
U tablici je pregled izvedbi predstave „Nosi nas rijeka“
1. 26. 4. 2009. Sv. Jure, Dom kulture Gata 17,00 sati
2. 26. 4. 2009. isto, 19,30 sati
3. 9. 5. 2009. Dom kulture Gata
4. 12. 5. 2009. Dan općine Šestanovac, Katuni
5. 13. 6. 2009. Osnovna škola Žrnovnica
6. 15. 8. 2009. Dani I. M. Skočibe
7. 6.11. 2009. Zimsko kino Omiš
8. 13. 11. 2009. Dom – Tugare
9. 20. 12. 2009. Advent u Kostanju – Dom kulture
10. 19. 2. 2009. Osnovna škola Žrnovnica
11. 25. 3. 2010. Dan općine Dugopolje, Dom kulture
12. 17. 4. 2010. Gata, za Udrugu stručnih suradnika vrtića
13. 23. 4. 2010. Sinj, selekcija za Smotru dram. amat.
14. 26. 4. 2010. Gradsko kazal. Lutaka Split
15. 30. 5. 2010. 50. Featival amatera, Starigrad –Hvar
16. 25. 6. 2010. Ivanjski dani Slime (Tadići)
17. 29. 6. 2010. Dom Zvonimir, Solin, za vrtić „Cvrčak“
18. 3. 7. 2010. FEDRA, Bugojno
19. 17.7. 2010. Sv Jakov, Cista
20. 18. 7. 2010. Dani kazališta – Kaštel Lukšić
21. 28. 8. 2010. Dani Kate Bobetić, Ostrvica
22. 17. 12. 2010. Kino Omiš, za Udrugu „Prijatelj“
23. 26. 11. 2011. Kučiće, humanitarna za Šarca
24. 11.12. 2011. Podgora, Kino dvorana
25. 20. 1. 2012. Kino Omiš, za Borbena Pavlića
26. 2. 2. 2012. Vrbanja
27. 3. 2. 2012. Osnovna škola Budrovci
28. 4. 2. 2012. Smotra kazal. amater. Retkovci
29. 5. 2. 2012. Radnički dom, Slavonski Brod
30. 10.3. 2012. Korčula, Kino
31. 11.5. 2012. Hvar, Arsenal
32. 18.11.2012. Dubrovnik, Noć kazališta, Kino Sloboda
33. 7.12.2012. Dugi Rat, kino
34. 12.12.2012. Dujlovo, hotel Zagreb
Drama se sastoji od četiri čina, a osobe su:
STIPE, najstariji brat FILIP OČASIĆ
NIKOLA, srednji brat IVICA BOROVAC
JERKO, najmlađi brat BOŽIDAR BOROVAC
SEKA, njihova sestra BILJANA BOROVAC
STRINA, njihova strina LUCE MEKINIĆ
MLADEN, Sekin udvarač, kasnije muž MARIJO KUVAČIĆ
NEVJESTA, Stipina žena MARIJA ČOVIĆ
REDATELJ: TRPIMIR JURKIĆ
ASISTENTICA REDATELJA: NIKOLINA RADMILO
TON: IVAN BOROVAC
SVJETLO: IVAN OČASIĆ
SCENA: ANTE I JOŠKO RADOSTIĆ
REKVIZITI: ROKO GUZIĆ
Drama se događa u kući, garaži, trojice braće i razvedene sestre koja ima sina.
Prvi čin je smješten u vrijeme svinjokolje dok njihova majka leži na samrtnoj postelji, a svaki sljedeći zahtjeva vremenski odmak od po nekoliko dana ili mjeseci od početnog. Razvojem radnje, prepričavanjem, saznaju se detalji iz obiteljske prošlosti i tereti koji pritišću pojedine članove. Tragedija u kojoj se utopio rođak im Miro, strinin sin, spašavajući Jerka koji je bio upao u rijeku i nakon punih trinaest godina boja atmosferu, grize odnose članova obitelji.
Breme prošlosti pritišće sve junake priče te usmjerava njihovo djelovanje. Naoko zdrava i prosječna obitelj otkriva grijehe ukazujući da nitko nije imun na slabosti i unutarnje bitke.Odnosi kao da se ne stvaraju već se događaju. Komunicira se nehotice, naglo i gnjevno, kao što to rade oni kojima je razgovor stran, koje boli. Rečenice su kratke, odrješite i najčešće neusmjerene, a svaki pokušaj dogovora se rastače zbog neslušanja – neobadavanja. Jedna od zastupljenijih tema je podjela imovine nakon smrti majke. Motiv tako životan, neograničenih mogućnosti najčešće učini od čovjeka gnjusnu, pohlepnu spodobu. Ni junaci ove priče nisu sposobni othrvati se napasti, problem riješiti bratski, već posežu za hladnim oružjem te u ključnom trenutku unakazuju dušu. Gotovo naturalistički se provociraju situacije u kojima urođeni refleks otkriva što pojedinac nosi u sebi. Svatko čini ono za što je rođen.
26. travnja 2009.
Spomenutog dana su bile zakazane dvije izvedbe Nosi nas rijeka, a prema našim brojkama pogledalo ih je više od 400 ljudi. Premijera je bila u 17 sati i protekla je vrlo dobro. Bez većih pogrešaka i vidnih zamjerki, ali u grču koji je sasvim normalan i očekivan za prvi nastup pred publikom. Izvedba u 19 i 30 je bila dupkom puna, a glumci na pozornici maksimalno usredotočeni i dobri. Izvedba je završila precizno i bila nagrađena gromoglasnim pljeskom. Glumačka ekipa je pobrala ovacije, a naš redatelj Trpimir Jurkić svojom samozatajnošću i skromnošću ogromne simpatije. Pratio ga je u stopu i autor samog teksta Elvis Bošnjak, a KUU ”Mosor” Gata im se zahvalila za omogućeni užitak stvaranja ovakvog projekta ne samo riječima, već i prigodnim poklonima. Tako su uz buket cvijeća dobili po autohtoni dalmatinski sušeni pršut. Šok i njihovo oduševljenje samom idejom poklona su neopisivi. Tehnika je bila na nivou, svjetlo i ton su bili precizni, a rekviziti su svi bili na svom mjestu. Svojim radom su doprinijeli neometanom odvijanju predstave.
Nakon uspješne izvedbe svi zainteresirani su bili pozvani na skromni domjenak u dvorane na katu gdje su ih čekale naše neumorne domaćice. Zbog želje da se uz čašicu pića saznaju doživljaji i dojmovi s predstave, druženje je nastavljeno na najbolji mogući način. Reakcije su više nego pozitivne i ugodne, a sami glumci su ”puknuti” adrenalinom, imali snage za još jednu izvedbu.
Gospodin Jurkić je već ranije izražavao svoje zadovoljstvo učinjenim i doživljenim preko raznih medija, a ova večer je ipak bila kruna svega. Hvala mu na strpljenju i na volji. Gospodin Bošnjak je, kako mi se čini, novi obožavatelj amaterskog kazališta. Interes i oduševljenje viđenim i doživljenim nije mogao, niti je pokušavao sakriti. Čini mi se da će istinski zavoljeti ovu našu vrlet, draču, kamen sivi, ova naša Poljica. Smijeh, šala, ugodna atmosfera, predanost, i neobavezno druženje su sastavni dio ovog megaprojekta. Vjerujem da smo profesionalce podsjetili kako teatar zaista mora izgledati. Ne mislim na stupanj kvalitete, već na iskonsku zadaću kazališta da ljude oplemeni na svim razinama. Iako je zbog naravi predstave u njenom stvaranju sudjelovalo puno manje ljudi nego što smo navikli to nas ne udaljava od našeg cilja i zadatka. Druženje i bliskost kroz kulturni rad između svih članova i dalje je primarna zadaća Udruge.
Suvremeni kazališni kolač u koji su Gaćani zagrizli i dobro ga sažvakali je drama Elvisa Bošnjaka Nosi nas rijeka. Plasirali su se na Festival hrvatskih kazališnih amatera koji se održao u Starom Gradu na Hvaru. Predstava je s još dvijema bila nominirana za nagradu za najbolju predstavu, a glumci su osvojili nagrade za najbolje glavne uloge, Ivica Borovac za ulogu Nikole i Biljana Borovac za ulogu Seke. Nedugo potom, Hrvatski sabor kulture je članove Udruge poslao u Bugojno na 38. FEDRU kao najbolju hrvatsku amatersku predstavu koja je predstavljala Hrvatsku izvan konkurencije.
LJETNA TURNEJA RIJEKE
Gaćani su početak ljeta dočekali radno i raspršeno diljem šire regije. Samo četiri dana nakon uspješnog gostovanja preko rijeke i poljičkih granica, uigrana ekipa domaće Udruge je krenula u Solin. Predstava se odigrala 29. srpnja u Domu kulture Zvonimir pred zaposlenicima lokalnog vrtića.
Nosi nas rijeka se igrala u novom mjestu, zadojenim drugom rijekom, ali opterećenim sličnim problemima. Publika je dramu istinski proživjela i prepoznala je elemente tako svojstvene svima nama. Jer, kako je i sam autor meni jednom rekao, odnosi su uvijek slični, bili mi u Dalmatinskoj zagori, Poljicima, na Visu ili u Slavoniji, razlika je samo u ''spizi''. Oni obrađuju pršute, drugi masline, a treći nešto svoje. Hrvatski sabor kulture poslao je Gaćane kao najbolje ovogodišnje amatersko kazališno društvo na 38. Teatarski festival BiH FEDRA. U subotu 3. srpnja, u ranim jutarnjim satima, krenula je ekipa od 11 ljudi na spomenutu FEDRU u Bugojno. Na cilj smo stigli poslije podne te smo odsjeli u motelu Heko. Organizatori su nas srdačno dočekali, ekipa koja je vodila kulise i tehniku stigla je nešto ranije pa su bili u prilici i razgledati grad i širu okolicu. Naši domaćini su nam i u tome bili na usluzi. Nakon ručka, ekipa se malo odmorila te krenula u grad, postaviti scenu i malo prošetati centrom. Na žalost ženskog dijela ekipe, u centar smo stigli oko 19:00 sati pa nismo imale priliku zaviriti u trgovine i pronaći neku sitnicu za bolje pamćenje gostovanja. Sama predstava je počela oko 20:30 sati i igrala se u odličnim tehničkim uvjetima. Dvorana JU Kulturno-sportskog centra je vrlo prostrana i svježa. Kao i cijeli Festival, i hrvatsko gostovanje je bilo odlično medijski popraćeno. Iako su organizatori, uključujući direktora Vahida Durakovića, očekivali čak i brojniju publiku, mi smo bili vrlo zadovoljni. Smatramo da je oko 250 ljudi odličan broj s obzirom na konkurenciju večeri, ipak se igralo polufinale Svjetskog prvenstva. Predstava je bila jako dobro prihvaćena. Publika je shvatila poruku i prepoznala elemente obiteljske drame koji su sveprisutni. Direktor Festivala je rado komentirao odgledano. Pohvalio je uigranost ekipe pri tom primjetivši kako glumci ne glumataju, nema praznog hoda ni nepotrebnih gesti. Ugodno se iznenadio zrelošću glumačkog anamsla jer kod njih, kako sam kaže, najčešće glume školarci ili mladost. Rekao je i da je sama predstava tipično dalmatinska, da budem precizna, usporena i glasna. Sve oko našeg gostovanja, a vjerujem i oko organizacije Festivala, bilo je besprijekorno. Uljudnost naših domaćina, njihova spremnost da nam u svemu pomognu i da nam, kako god mogu, olakšaju posao i naš boravak u Bugojnu učinu što ugodnijim je bila na vrlo visokom nivou. Naše gostovanje je bilo medijski jako dobro popraćeno te su članovi Udruge i poslije predstave davali izjave. Tiskani bilteni i knjižice su vrlo precizni, sveobuhvatni, a nije izostao ni kutak humora.
U tablici je pregled izvedbi predstave „Nosi nas rijeka“
1. 26. 4. 2009. Sv. Jure, Dom kulture Gata 17,00 sati
2. 26. 4. 2009. isto, 19,30 sati
3. 9. 5. 2009. Dom kulture Gata
4. 12. 5. 2009. Dan općine Šestanovac, Katuni
5. 13. 6. 2009. Osnovna škola Žrnovnica
6. 15. 8. 2009. Dani I. M. Skočibe
7. 6.11. 2009. Zimsko kino Omiš
8. 13. 11. 2009. Dom – Tugare
9. 20. 12. 2009. Advent u Kostanju – Dom kulture
10. 19. 2. 2009. Osnovna škola Žrnovnica
11. 25. 3. 2010. Dan općine Dugopolje, Dom kulture
12. 17. 4. 2010. Gata, za Udrugu stručnih suradnika vrtića
13. 23. 4. 2010. Sinj, selekcija za Smotru dram. amat.
14. 26. 4. 2010. Gradsko kazal. Lutaka Split
15. 30. 5. 2010. 50. Featival amatera, Starigrad –Hvar
16. 25. 6. 2010. Ivanjski dani Slime (Tadići)
17. 29. 6. 2010. Dom Zvonimir, Solin, za vrtić „Cvrčak“
18. 3. 7. 2010. FEDRA, Bugojno
19. 17.7. 2010. Sv Jakov, Cista
20. 18. 7. 2010. Dani kazališta – Kaštel Lukšić
21. 28. 8. 2010. Dani Kate Bobetić, Ostrvica
22. 17. 12. 2010. Kino Omiš, za Udrugu „Prijatelj“
23. 26. 11. 2011. Kučiće, humanitarna za Šarca
24. 11.12. 2011. Podgora, Kino dvorana
25. 20. 1. 2012. Kino Omiš, za Borbena Pavlića
26. 2. 2. 2012. Vrbanja
27. 3. 2. 2012. Osnovna škola Budrovci
28. 4. 2. 2012. Smotra kazal. amater. Retkovci
29. 5. 2. 2012. Radnički dom, Slavonski Brod
30. 10.3. 2012. Korčula, Kino
31. 11.5. 2012. Hvar, Arsenal
32. 18.11.2012. Dubrovnik, Noć kazališta, Kino Sloboda
33. 7.12.2012. Dugi Rat, kino
34. 12.12.2012. Dujlovo, hotel Zagreb
